Todorović Damnjan

21. маја 2020.

Tuga… ti… i ja…

Zašto je tuga sad u mom srcu… Zašto sam opet dopustio da se spustim do ponora, do Pakla i da ranim svoju dušu… opet… Šta mi […]
20. маја 2020.

Ne pružaj više šansu…

Nekome zaista ne treba pružati šansu… Ni prvu… a kamoli drugu, treću, četvrtu… Samo te grizu za srce, trošiš ionako istrošeno telo… Znam, ne treba tebi […]
16. маја 2020.

Један крај…

Кад неко жели да оде од тебе… Немој га задржавати руком онемоћалом, ни прстима који дрхте на животном путу… Пусти га, нека иде…Не буди звоно које […]
13. маја 2020.

Ona… i… on…

 Ona… i… on…  ona nije bila iz ovog sveta… Nije joj pristajao, ne… nije bio za nju… Ona je bila sastavljena… od belog zvezdanog praha… magičnih […]
11. маја 2020.

Pismo davno očekivano…

Da..konačno to pismo…Možda se ne može ni nazvati pismom…više  neko moje razmišljanje … O čemu? Ne znam ni sama..nemam neku određenu temu, niti konkretno razmišljanje… Danima […]
8. маја 2020.

Još jedna laž…

Prolazi još jedna laž u nizu, Da li još verovati pogrešnim spodobama, Na kraju tunela, vidim, spas je blizu, U daljini se čuje Nebeska arija… Bilo […]
7. маја 2020.

Kad neko želi da ode…

Kad neko želi da ode od tebe, Pusti ga, neka ide, ne okreći se, Ostavi za nekog drugog oči snene, Izdrži, ne vraćaj se na stare […]
3. маја 2020.

POST NUBILA PHOEBUS…

Sećam se, bilo je leto prošloga veka, Plakao sam za njom, dok je tiho odlazila, Bio sam tad mlad, u meni snaga neka, Bejah na kolenima, […]
2. маја 2020.

Margaritas ante porcas…

Jednom je davno rekao Neko, Ne bacaj svoje bisere pred svinje, Ne dozvoli da te snovi odvedu daleko, Dokle će um snebivati lažne boginje… Jednom je […]