Jedan Knez Prijan…

Jedan život…
3. децембар 2020.
Судар светова…
9. јануар 2021.

Bejahu nekad dva dobra druga, dva Prijana,

Delili dobro I zlo, problemi im bejahu isti,

Tamo daleko, u sobi jednoj, gde je Zvezdara,

Čuvali se da jednom od njih oko ne zaiskri…

U njihovim srcima isti je plamen tukao,

Vremena teška, ali drugarstvo iskreno,

Jedan kad padne, drugi ga je dizao,

Duh je jak, ali je telo izmoreno…

Prođoše godine, svaka ptica svom jatu leti,

Tvoj je Prijan do velikih visina stigao,

Kao I sve, znaš I sam, to prijateljstvo bledi,

Ispod njegovog ranga sad si ti ostao…

Dela su njegova postala blagoglagoljiva,

Ne razumeš ti njegova divna sočinjenija,

Tvoja poruka je za njega sad nedodirljiva,

Nemoj da ga slovo ljubavi tvoje izaziva…

Pusti ga, nije on jedini u ovom svetu,

Neka se Knez sa “ velikim”  ljudima druži,

Pusti, ne zaslužuje on drhtaj u tvom telu,

“ Mali” čovek će veću ljubav u srcu da ti pruži…

Pusti ga, ostavi ga u svetu filosofa ovoga sveta,

Gde pusta reč bez ljubavi nigde ne odjekuje,

Tu je uvek za tebe, tvoja Majka Presveta,

I tvoj Gospod Koji bol tvoje duše čuje…

Comments are closed.