Jedna priča bezveze…

FINITO…
29. јун 2020.
Никад испричана прича…
4. јул 2020.

Prolaze dani u nizu… Jedan za drugim, više im ne znam ni broja ni datuma… Ne razlikujem više jutro, veče, dan…Dani u nizu, noći u gnusobi… Da ću te sresti negde, između jave i sna…Sklopim onda oči, ćutim… teram svoje demone od sebe… I will not die, kaže neka pesma… sad, nisam baš siguran….Noći po noć očekujem te… taj jedan dodir… Ostati ili otići…. pitanje je sad… Shvataš li… Da si moj Tamni vilajet…Uzmi …. Ili ostavi… razdire me… Voli, ostavi, daj…. Ne daj… Pre neko veče… sretnem te u snu…Ti…ja… noć…. dolaziš poput vetra…. meni u naručje… sami… Sklopi oči… samo zamisli to… na tren… dok si čekala moju ljubav… i moj dodir… Plakala si… proklinjala si dan kad si me srela… udarala me u grudi…. a potom spustila glavu…. Ne, da, šta sad uraditi… Oblio me je hladan znoj… ako bude, šta posle,…opet, ako ne bude, znam… Kajaću se čitav život… Hoćeš li i ti… treseš se, tresem se… da li…ne… da…ne…. daaaaa… Spustaš poljubac na moje usne… Da, to je to… Ostavimo kajanje za kasnije… Ljubavi… Ili… ovako ćemo… uzimam sve na sebe… ja sam kriv….nisi ti ništa kriva… Grlim te jako….ljubim…ljubiš me… krije nas krošnja starog hrasta… I u tih nekoliko minuta… Dešava se… ulazim u tebe…. želim te… želiš me…. Gledaš me u oči, dok se zvezde igraju na nebu… Mesec, taj stari pokvarenjak… smeje nam se… Galatejo moja… da… Ja sam tvoj Pigmalion…. koji te je oblikovao te noći…. Pitanje je sad… Da li želiš ti…to… ili neka ostane sve na jednom parčetu papira… Koje će vetar odneti u prošlost…odneće ih naši strahovi… čistači u žutom…. Voliš li da igraš odbojku… Lopta je sad na tvojoj strani terena… Šta sad… Otići… Ostaviti… Zaboraviti… ili… Napraviti nešto zbog čega se možeš kajati ceo život… ili biti tako srećna… Što si bila dovoljno luda… Da, možda, po prvi put… ostvariš neke svoje lude snove… hoćeš li umreti… plakati…. Ostalo je još jako malo vremena… Nela… Mina… Anđela…. ako želiš…. samo ću se povući…. A jednog dana… Kad budeš čitala ne pesmu, nego knjigu o sebi… Videćeš gde me možeš naći… Ali tamo, gde budem išao… nema povratka… više me nikad nećeš videti, čuti… smejati se… Znam, nećeš plakati… kaže pesma… ali da li je tako… sad… znaš sve… hoćeš li da se prepustiš… Tih nekoliko trenutaka… samo meni… ali znaj samo jedno… kako god bilo… Sećam se, rekla si…. Zaboraviću te… blago tebi… ali mlada si… za mene znam… Ostaješ u mom srcu… znaš, ono malo, desno od srčane pretkomore… da, tu… tu… I ove sam noci, srce zatvorio, upakovao u boje ljubavi… Malenim slovima poruku napisao… ma gde god bila…. ja bicu tu… kad dodje vreme bocu otvoricu…. poruku procitati…… Pisem ti mila , slovima krivim… da tebe Volim zbog tebe zivim…..da me podseti… Da mi nedostajes… Laku noć… Neka te dragi Bog čuva…

Comments are closed.