Ljubav…
26. април 2020.
Margaritas ante porcas…
2. мај 2020.

Gledam ime u mom adresaru,

Tako bih da ga u noći tamnoj pozvao,

Šta je to u srcu ostarelom bećaru,

Tamo gde spavaš, al neko te je odveo…

Odavno je to samo ime osušenog mastila,

Samo jedno ime i ništa više,

Niz reku zaborava mene si bacila,

Moje ime u tvom sećanju više ne piše…

Govorila je da me voli ludo, prejako,

Da mi stope prati, da sam joj kao niko,

Nisam joj smeo verovati nikako,

Zašto mi je značila baš toliko…

Rekla mi je tiho, znala je, ona ili ja,

Neću plakati ako me ostaviš,

Osetio sam, duboko, duša je bolela,

Rekla je, idem, ne želim da me deliš…

I sad kad se setim, da li me još čeka,

Na moj dodir, na moju ljubav,

Kraj pre početka, možda je bolje, neka,

Ostade na nebu jedan trag malen, bleštav…

Comments are closed.