Todorović Damnjan

14. јул 2020.

Jeдна прича, никад завршена…

Поноћ је полако залазила и кретала се пут западних земаља… Зора се тихо прикрадала са Истока, најављујући још један дан у низу… Стојим, испред овог чуда […]
13. јул 2020.

Laž i životni skotovi…

Laž… Ta mala, zaista kratka reč… reč od tri slova, kraća od ljubavi, ali mnogo oštrija u duši, mnogo bolnija, razornija… jednom kad se otkrije, razotkrije, […]
11. јул 2020.

Последње писмо…

Кажу људи, веома је танка линија између љубави и мржње… Да, треба водити добро рачуна, јер неразумност може да нас одведе на другу страну, а тада […]
5. јул 2020.

Jedan rođendan…

Danas je danas, jedan divan dan, nije suđen za nas, danas je jedan rodjendan… Danas će smeh biti na licu, osmesi koji skrivaju tugu, pošalji uzdah […]
4. јул 2020.

Никад испричана прича…

Тихо, неприметно га је погледала у очи. Да, схватио је… Спутили су главу и напустили ходник у коме се налазило мноштво непознатих људи. Отворио је врата, […]
1. јул 2020.

Jedna priča bezveze…

Prolaze dani u nizu… Jedan za drugim, više im ne znam ni broja ni datuma… Ne razlikujem više jutro, veče, dan…Dani u nizu, noći u gnusobi… […]
29. јун 2020.

FINITO…

Veče je mirisalo na jedan tužni rastanak, posle toliko godina rastajao se od onih sa kojima je toliko dugo bio. Krenuo, možda pomalo nevoljno, jer mu […]
25. јун 2020.

Jedna zena koja voli…

Ponekad cujes tisinu…tu tisinu sto ubija bolnu dusu… dusu punu bola i tuge…a tada krenu suze i osecaj praznine… srce ,dusa ,oci ,telo place sve…i opet […]
21. јун 2020.

Samo je jedna prava…

Kad sednem, zaćutim, dobro razmislim…Samo sam nju voleo… onako iskreno, duboko…I još uvek je volim… nju, ženu koja mi uvek vrati osmeh na lice…Da, voleo sam […]