Jedan život…

Zapisi iz leve pretkomore…
29. септембар 2020.
Jedan Knez Prijan…
23. децембар 2020.

Kretoh u mladost, magla je gusta,

Majčin stisak, prvi dan škole,

Jesen je tu, ulica je pusta,

Sećanja na mladost, I dalje me bole…

Škola k’o škola, ocena za ocenom,

I dalje se sećam ljubavi nekih,

Sad kao starac, sa dušom setnom,

Sećam se nekih trenova nebitnih…

Zauvek u duši sećanje ostade,

Jedna tiha noć, prozor poluotvoren,

Nisam znao, da život uzima a nekom dade,

Zapitah se u sebi, zašto si ti stvoren…

Nestaju ljudi života moga,

Kao da nikad na ovom svetu nisu ni bili,

Snaga je iznemogla, tražim pomoć Boga,

U mojoj duši, crni gavrani se svili…

Čekaju trean, kad ću i ja krenuti,

Da me pitaju zlobno za zlodela moja,

Duša će moja na Strašnom Sudu stajati,

Drhtaće tiho, k’o na vetru snoplja…

Comments are closed.