Kad neko želi da ode…
7. мај 2020.
Pismo davno očekivano…
11. мај 2020.

Prolazi još jedna laž u nizu,

Da li još verovati pogrešnim spodobama,

Na kraju tunela, vidim, spas je blizu,

U daljini se čuje Nebeska arija…

Bilo pa prošlo, samo gledaj napred,

Biće još u tvome životu takvih kretena,

Stisni zube, u svojoj duši sredi taj nered,

Ne dozvoli sebi da te slomi jedna bena…

Okreni se Suncu koje te sa nebesa greje,

Pozdravi vetar što ti kosu čarlija,

Ostavi nitkove da u poruke tvoje bleje,

Za bolje i nisu, oni su samo obična fekalija…

Pusti one koji se i senke svoje plaše,

Nisu stvoreni za ljubav da im daje neko,

Ne daj svoje srce za neke bedne čilaše,

Gledaj pored sebe, ne tamo negde daleko…

Kad odeš zauvek, veruj, neće oni umreti,

Niti će čekati tvoj dodir, o ljubavi  nemoj sanjati,

Pusti, neće svoje dane za noći neke menjati,

Osvesti se, imaš ti sa kim cveće sreće brati…

Imaš ti tvoje oči koje te u životu čekaju,

Ima neko ko te voli tako jako, kao niko,

Seti se, one oči što ti se iskreno u životu daju,

Neka tvoje korake prati Neko, a ne Niko…

Comments are closed.